Lovely Quinces

Lovely Quinces: "Nitko me ne može toliko popljuvat koliko ja mogu sama sebe"
27.11.2013. @ 12:28

Ovako izgleda intervju kada se nadu dvije Splicanke koje su završile istu gimnaziju i studirale isti fakultet.
Nemojte se prepasti kolicine teksta, 'ljupka Dunja' jako je zanimljiva osoba osim što lijepo pjeva.
Dunja Ercegovic, pod umjetnickim imenom Lovely Quinces, oko koje je nastao poprilican hype u zadnjih pola godine, ispricala nam je zanimljivosti iz svoga života i pjevacke karijere koja je tek na pocetku, tako da je možda najbolje da bez dugih uvoda krenemo u intervju.

Završila si 2. jezicnu gimnaziju, jesi li izlazila u Kvazija? (Za sve nesplicane – Quasimodo, skraceno Kvazi, je klub u blizini 2. jezicne gimnazije u Splitu u kojem se puštala indie alternative muzika dok je Dunja bila u srednjoj, što se zadnjih godina malo promijenilo)
Izlazila samo u Kvazija (smijeh), ma izlazila sam dosta i u Kocke, obožavala sam te HC punk momente kad bi bilo 30 ljudi u publici, i neki bend totalno ubija. Najviše volim te underground momente. Cak i kad ne bi imala s kime izac, otišla bi sama do tamo, išla bi sama na koncerte jer mrzim ovisit o ljudima, popila bi pivu, poslušala bend, i išla doma lec. Quasimodo mi je u stvari ima najviše taj alternativni moment, dok je Kocka uvik više naginjala na punk, metal, a Kvazi je znao dovodit bendove poput Hemendexa, The Orange Strips, koje ja ne bi imala prilike poslušat nigdi, osim u Zagrebu.
Slušala si indie alternative?
Da, za najviše indie bendova sam saznala iz Quasimoda i taj klub me odgojio. Koliko god sam mislila da znam nešto o sceni i indie bendovima, to sam prakticki saznala tek kad sam krenila bit u tom svijetu. Više sam dolazila u Zagreb zbog koncerata pa bi cula i od kolega kantautora da idu na neki bend, poslali bi mi link, pa bi tako i ja saznala za neki novi bend. Nisam znala ni za neke hrvatske bendove, recimo She Loves Pablo, ali sada su mi s Muscle Tribe of Danger and Excellence Manifest dva najgenijalnija benda u Hrvatskoj. Volim sve žanrove i sve poslušat, ali to što su oni napravili je svjetski. Ne mogu virovat kakav glas ima Šimek. Inace sam jako kriticna prema muškim vokalima, jedino tko me još zadivljuje od muških vokala je Bebe Na Vole, Nikola iz Sanea i Vranic iz Elephant and the Moona. Volim te muške hrapave glasove.
Dakle, 7. prosinca ceš imati koncert u Kvazija. Mjesto gdje si mladost provela... Je li ti cudan osjecaj da ceš sada ti bit na toj pozornici, i da ce možda sada tebe tako netko gledati?
Imala sam taj moment u Tvornici, Brilijanteenu i isto je i za Quasimodo. Kad sam izlazila u Kvazija baš sam zamišljala taj jedan moment u životu da jednog dana tu sviram. Isto tako mi je bilo dok sam gledala Brilijanteen, zamišljala sam kako kul bi bilo da se tamo pojavim. Jedino što ti trenutci jako brzo produ, uopce ne skužiš, tila bi malo više uživat u tome, da bar malo više potraju! Skužiš na sekundu "Wow, došla sam do tog nekog cilja, iako nisam virovala da cu ikad doc" jer cili sam život imala nade i snove, ali sam mislila da se nikad nece izrealizirat, nisam imala vjere da ljudi prate taj kantautorski žanr. Ali sada vidim da se pomice svijest i da je underground poceo disat, da je dobija svoj opus bendova koji sad vladaju i imaju svoju publiku. Možemo reci da se u usporedbi s mainstream scenom u Hrvatskoj dogada jedna paralelna scena o kojoj ne zna šira javnost, a mi koji smo u tom diru znamo te bendove, znamo rijeci tih pjesama. Nekad mi je žao šta šira javnost nece doc u doticaj s time jer ta scena nije prikrivena u vecim medijima poput Slobodne Dalmacije, Jutarnjeg lista, Nove Tv... koji su više senzacionalisticki, a u underground sceni vladaju portali poput Muzika.hr, Ravno Do Dna, Pot Lista... Uvijek sam zamišljala kako bi bilo kul i da se o meni piše na takvim portalima, i evo, sad se piše.

Splitska publika poznata je kao jako kriticna, cinicna i teška u prihvacanju novih glazbenika. Je li te strah nastupiti u Kvazija pred svojom publikom?
Vjeruje se da što ideš južnije u Dalmaciji da su ljudi temperamentni i otvoreni, ali ja sam doživila puno više otvorenosti u Zagrebu. U Splitu su dosta hard core punk, ozbiljna prica, nema tu zezancije, moraš bit najbolji ako želiš da te ljudi cijene i zato možda necu ispunit ocekivanja splitske publike koja stvarno ima jako velike kriterije. Zato me strah kakav ce bit odaziv, hoce li uopce biti publike. Ali šta god bilo, vjerujem da postoje ljudi koji me prate u Splitu i da ce doci na koncert. Uvijek kažem da mi je puno draže imat na koncertu 30 ljudi koji ce aktivno slušat i posvetit pažnju tih 40-ak minuta, nego 200 ljudi od kojih njih 70% nece slušat nego ce pit pivu i pricat. Kantautorski tip koncerta je drugaciji tip koncerta, sve je nešto sjetno i placipickasto, ja šizim na stage, tužno mi je sve, i u tom momentu kad pokušavam stvorit tu komunikaciju s publikom, jer ne postoji nitko iza mene, nikakav bend, sama moram nostit taj jedan stage, sama se nosi - Muzika.hr

'EP je ispao super, iako je bilo trenutaka i kada sam plakala'
Lovely Quinces je nedavno bila na turneji po Sjevernoj Americi i Kanadi, a zapocela je i svoju mini turneju po Hrvatskoj. Kakvi su joj buduci planovi procitajte u intervjuu
Srijeda, 27. 11. 2013. u 08:59 Piše: Ðurdica Sarjanovic


PR fotografijeLovely Quinces nastupa u cetvrtak u Tvornici kultureSljedeca slika


Mlada splitska glazbenica Dunja Ercegovic, koja nastupa pod umjetnickim imenom Lovely Quinces, u cetvrtak ce prvi put pjevati u zagrebackoj Tvornici kulture. Lovely Quinces je nedavno bila na turneji po Sjevernoj Americi i Kanadi, a zapocela je i svoju mini turneju po Hrvatskoj. Kako su prošli koncerti, što ocekuje u Tvornici te koji su joj planovi za buducnost procitajte u intervjuu.
1. Nakon SAD-a i Kanade album predstavljaš i domacoj publici. Kakav je odaziv publike dosad bio u Zadru i Rijeci?
Bilo je super. U Zadru sam zapravo nastupala u sklopu konferencije o Digitalnom turizmu, a u Rijeci je bio moj samostalni koncert u klubu jednostavnog naziva Klub. Koncert je bio rasprodan, pukle su mi 3 žice na gitari, prolila sam Jack Daniels po torbi punoj privatnih stvari, dobila na poklon cokoladu od tajnog obožavatelja i tako, zanimljiva vecer.
2. Ovo ti je prvi samostalni koncert u Tvornici. Što ocekuješ?
Najbitnije mi je da sam sama zadovoljna svojim nastupom i da znam da sam dala sve od sebe. Na sve ostale faktore ne mogu utjecati, jedino na svoj nastup. Nadam se da ce biti dobro i da ce se ljudima svidjeti.
3. Koja je razlika izmedu domace i strane publike za sada?
Pa i nema neke razlike, kako sam još uvijek u pocetnoj fazi svoje karijere, svugdje se zapravo publika po prvi puta upoznaje s mojim pjesama i vecina ljudi me po prvi puta sluša na koncertu. Najveca je razlika što izmedu pjesama ovdje pricam na hrvatskom, a vani na engleskom.
4. Gdje ti je u posljednjih nekoliko tjedana bilo najdraže nastupati i zašto?
Od inozemnih koncerata vjerojatno na Sardiniji, jer sam imala najmanja ocekivanja od tog koncerta. Ali je ispalo sjajno, odlicna organizacija i lijep mali festival, došlo je na moj nastup oko 200-njak ljudi, što me iznenadilo s obzirom da nisam nikada prije tamo nastupala i zapravo sam medijski tamo potpuno nepoznata. Na domacem mi se terenu svidjelo u Krcmi Polanovic u Zaboku nedavno, odlican prostor i super zvuk!
5. Koliko dugo ti je trebalo za "složiti" cijeli EP?
Pa pjesme nastaju dugo, proces je kompliciran i nimalo jednostavan, a prije snimanja smo samo trebali odluciti kojih baš 5 izbaciti van u ovom trenutku. Samo snimanje je prošlo relativno brzo, mislim da smo u neka 3 dana sve završili, iako je meni bilo dosta teško na trenutke, s obzirom da se lakše opustim na pozornici ispred publike nego u studiju gdje sam sama s mikrofonom. Ali sam jako zadovoljna finalnom snimkom, iako je bilo trenutaka u procesu kada sam plakala i sve mi je zvucalo grozno. Ljudi sa strane su me morali smirivati, jer imaju objektivnije uši od mene, i govoriti mi da sve zvuci dobro.
6. Je li neka od pjesama posebno važna za tebe?
Sve pjesme imaju neku težinu, sve su moje i puno mi znace. Postoje dani kada neke radije izvodim, kao i dani kada mi neke idu na živce. Cesto sam neodlucna kod slaganja set liste za koncerte, jer mi popis pjesama ovisi dosta i o trenutnom raspoloženju.
7. Planiraš li uskoro snimiti studijski album?
Nisam ni sama sigurna je li pametnije izbaciti van odmah cijeli album, ili se predstavljati publici kroz neki niz EP izdanja, tako da kroz manju seriju pjesama te mogu lakše upoznati. Ne znam, vrijeme ce pokazati, za sada ne razmišljam o tome, bitno mi je ispromovirati dobro "No room for us" i predstaviti ga što širem krugu publike.
8. Planiraš li uskoro ponovno na turneju izvan Hrvatske?
Nadam se i postoje planovi, radimo na tome i nadam se da cu i kroz 2014. nastupati u inozemstvu. - 24 sata

Upoznajte djevojku koja je ocarala hrvatsku indie scenu!
prije 5h
INTERVJU S LOVELY QUINCES
Prije samo šest mjeseci, Dunja Ercegovic bila je djevojka koja voli pjevušiti uz gitaru, dok je danas bez pretjerivanja možemo proglasiti najzanimljivijom kantautoricom koja se ove godine pojavila na našoj sceni.

Facebook
Facebook
Facebook
Prije samo šest mjeseci, Dunja Ercegovic bila je djevojka koja voli pjevušiti uz gitaru, dok je danas bez pretjerivanja možemo proglasiti najzanimljivijom kantautoricom koja se ove godine pojavila na našoj sceni. Iza nje je debitantski EP "No Room For Us", turneja po Americi i Kanadi, a s njom smo popricali uoci koncerta koji ce u cetvrtak, 28. studenog održati u Tvornici kulture.

Recite mi nešto o svojim pocecima, kako je Dunja Ercegovic postala Lovely Quinces?

Pa tako da je Dunja shvatila da joj život prebrzo ide i da možda zbog svoje lijenosti nikada nece ostvariti svoje ciljeve. U stvari bilo je lako, samo je bio potreban jedan telefonski razgovor, kucni studio, hipstersko ime i puno dragih ljudi koji su više vjerovali u to nego ja na samom pocetku.

Iza sebe imate tek 15-ak nastupa, koncertno ste aktivni oko pola godine, cini se da ste pozornost na sebe skrenuli u zaista rekordnom roku. Je li vas iznenadio toliki „hype“ i kako se nosite s njim?

Pa...31 nastup tocnije, išla sam sada izbrojati..:) I mislim da je to poprilican broj za pola godine, ne bunim se. Svi koncerti su mi dobro poslužili za vježbu jer nisam do tada imala prilike za to. Defintivno sam iznenadena za hype jer je to kantautorska glazba, ''americki folk'', još na engleskom, tko bi rekao da ce biti nekog interesa. Užasno mi je teško zbog toga jer me salijecu paparazzi sa svih strana, muskarci mi šalju svoje donje rublje preko Hp expressa (žene takoder), od pustih fotkanja dobivam blagi oblik epilepsije i svi komentiraju što sam obukla kad idem u pekaru po burek.

Medu tim koncertima svakako vrijedi izdvojiti one u Americi, Kanadi, Italiji... Kako je uopce došlo do njih? Zahvaljujuci internetu, poznanstvima ili necem trecem?

Internet je krivac za sve (ili mozda rodo), nije problem doci do angažmana u drugim zemljama, zapravo je problem doci do novca pomocu kojeg ces doci tamo. Inace smo se orginalno prijavili za Indie Week festival u Torontu, pozvali su nas i onda smo vidjeli da bi to bila dobra prilika posjetiti i neke druge gradove, pa smo oko Toronta složili nekakav mini tour.

Koliko se ljudi skupilo na koncertima i kakve su bile reakcije? To me zanima jer nove bendove u Zagrebu, pogotovo ako ne dolaze iz Amerike ili Engleske, nerijetko dode provjeriti jedva dvoznamenkasti broj ljudi.

Dovoljno se ljudi skupilo na koncertima da se ne ubijem od muke (rijetko ispod 50, u boljim danima i iznad 100), a inace i nije teško doci do dvoznamenkastog broja, eto vec tri konobara,vratar, voditelj kluba, tonac, možda garderobijerka, zaštitari, par prijatelja, groupies... Što je klub profesionalniji i ima više radnog osoblja, lakše je skupiti publiku. Posjetila sam dosta koncerata u Zagrebu i poslušala dosta bendova i nikad me nije razocarao broj publike...mislim da underground scena jako dobro funkcionira, barem se meni tako cini. A i broj publike je doista nešto na teško možemo utjecati, barem u ovako ranoj fazi. Moje je da budem najbolja što mogu svaki put, da svoje pjesme predstavim najbolje što mogu i znam, ako je u publici jedna osoba ja se nadam da ce joj se svidjeti, kao i ako ih bude 129.

Vaše nastupe u, na primjer, Chicagu ili New Yorku mainstream mediji gotovo da nisu ni spomenuli. Smeta li vas to, pogotovo ako uzmemo u obzir koliko se pisalo o besmislicama poput Jacquesa Houdeka na „X Factoru“ ili inozemnoj „karijeri“ odavno nepostojecih Voodoo Lizardsa?

Pa ne, zašto bi me smetalo. Ja sam odradila turneju koju je dosta bendova isto tako odradilo, što po Europi što po Americi. Ne pratim toliko mainstream medije niti me toliko zamara da vidim svoje ime tamo, trenutno sam usredotocena da nastavim dobro raditi na sebi i svojoj glazbi, a Jacques Houdek na X Factoru sigurno NIJE besmislica excusez-moi!

Svoj debitantski EP „No Room For Us“ objavili ste DIY kanalima, putem Bandcampa i Soundclouda. Koliko je tu rijec o stavu, „statementu“, a koliko o nužnosti? Pokazuju li velike diskografske kuce uopce interes za glazbenice poput vas?

Nije ni do statementa, a ni do nužnosti...jednostavno takve stranice su prakticne i koristi ih veliki broj bendova, stvari tako funkcioniraju brže i lakše se dolazi do publike. Imala sam neke diskografske ponude, ali za sada želim nezavisno i samostalno objavljivati prve snimke. Nina Romic, Luka Belani i Sara Renar su pod diskografskom kucom, tako da ocito interes ipak postoji, ali to ljudi ne znaju jer ne postoji interes medija za takve glazbenike osim sporadicno kada se nekakav mini hype dogodi.

Svrstavaju vas u akusticno-kantautorsku scenu, medu izvodace poput Irene Žilic, Queen of Sabe itd. Osjecate li se zaista di - RTL

KANTAUTORICA DUNJA ERCEGOVIC
Razbila bih gitaru, al’ sam siromašna

Splicanka Dunja Ercegovic, ili Lovely Quinces, vratila se s mini turneje po Kanadi foto: Zvonimir Ferina
Ne znam kako bih tocno definirala svoju publiku, netko bi rekao da je to više neka alternativna scena, ali nadam se da nije u tako malim okvirima, kaže Splicanka Dunja Ercegovic (21) koja stoji iza imena Lovely Quinces koje se sve ucestalije pojavljuje na klupskim svirkama u Hrvatskoj.
Prije mjesec dana izdala je svoj prvi EP “No Room For Us“. No, nije sve stalo na dobrim kritikama koje je prvo izdanje dobilo. Turneja na kojoj je u listopadu promoviran mini album obuhvatila je Italiju, Toronto, New York i Bec. Nije ni dotaknula rodnu zemlju, a vec je najavljena i hrvatska turneja koja obuhvaca Rijeku, Zagreb, Zadar i, naravno, Split. Iza nježnih ženstvenih stihova i intimistickog vokala pracenog gitarom, tipicnog za singer/songwriter autore, stoji jako zgodna autorica visokog stasa, cesto usporedivana s Laurom Marling.

Disfunkcionalne veze

-Ako reagiraju s iznenadenjem, to je možda više zbog mojeg ponašanja na pozornici. Ocekuju neku nježnu djevojku s gitarom, a onda dodem ja... kamiondžija, smije se Dunja, te napominje:

-Uglavnom su mi pjesme ljubavne tematike, najcešce o disfunkcionalnim vezama. Ipak sam ja žensko.

Na pitanje o uzorima, koji su zasigurno važni u ranom stvaralaštvu, kantautorica je jasna:

– Najveci mi je uzor Fiona Apple. Sama sam sebi postala dosadna koliko je spominjem, ali to je jednostavno to. Žena je poetesa i vrhunska glazbenica, glumica i performerica. Ona tijekom jedne pjesme uspije pokazati toliko emocija cijelim tijelom i facijalnim ekspresijama, što je nevjerojatno iskustvo. To što na pozornici izvodi cista je magija i performans.

Zadarska studentica kulture i turizma, koja voli samo cokoladne kolace i potajno prati horoskop, odlucila se na svjetsku turneju ponajprije radi skupljanja iskustva. U oci upada, prije svega, da Dunja ima baš sve: i glas, i stas, i energiju, i talent za pisanje pjesama, koje zna upakirati u privlacne nastupe. Tu je i tim pametnih ljudi zadužen za osmišljavanje strategije, iako je Dunja još sama u projektu Lovely Quinces, cije je ime odabrala da bi podigla svoje samopouzdanje. Nakon što se EP presluša nekoliko puta, postaju jasno uocljive dvije stvari: da je ona veliki potencijal sposoban napraviti medunarodnu karijeru, ali i da je njezina prica još na samom pocetku.

– Mislim da je ipak prerano reci koliko bih žrtvovala za uspjeh. Znam da sam spremna na neku žrtvu, ali ne mogu reci koliko dok se ne nadem u takvoj situaciji. Ambiciozna sam i, da, želim ovo raditi do kraja života. Želim postici karijeru i neku vrstu priznanja. Ali, voljela bih da sam za deset godina sretna, zdrava i da volim, skromno ce Dunja te dodaje: " Vjerojatno necu imati status Severine, ne samo zbog engleskog jezika na kojem pjevam, nego i zbog vrste muzike. Ali, to je O.K. Nisam krenula s glazbom racunajuci koliko veliko tržište imam i ne zamaram se tim. I na ovako malom tržištu nade se hvalevrijedna publika.

Dunja Ercegovic bila je pozvana samo na Indie Week u Torontu, manji festival showcase tipa, i na njemu je imala šest nastupa u tri dana. Ali kad je vec preletjela Atlantik, proširila je broj nastupa.

– Kad smo potvrdili Toronto, odlucili smo svirati još dva koncerta na istocnoj americkoj obali, u New Yorku i Chicagu, jer nam je to financijski i logisticki bilo logicno. Bilo je poziva i sa zapadne obale, ali to je bilo teško izvedivo i vremenski i financijski. Možda sljedece godine. Sve koncerte i planiranja radim s ljudima koji mi pomažu da to dobije neki smisao, kaže Dunja o nastanku svoje svjetske turneje. Naravno, zanimali su nas dojmovi koje je donijela sa sobom.

Nisam pala s pozornice

– Iznimno sam zadovoljna ishodom, nisam tamo išla s idejom da ce mi pasti u krilo ugovor za album jer to ustvari nije najrealnija situacija. Ali upoznala sam divne ljude na putu i dobila potvrdu da nemam “russian english” akcent. Sjecat cu se najviše tog osjecaja izbora i mogucnosti koji me je pratio, jer tamo “preko bare” zaista je sve moguce. Turneja je, osim promotivne, imala i svrhu stjecanja iskustva sviranja pred stranom publikom. Mislim, nije to neka velika stvar, ta turneja... I je, i nije... S vec impresivnim brojem nastupa iza sebe u tako kratkoj karijeri, Dunja je željela izdvojiti neke dojmove s nastupa.

– Nisam pala s pozornice - smije se – i mogu se pohvaliti da još nisu dovikivali da sviram Motorhead, iako bih rado da jesu. Muškarci koje spominjem u svojim pjesmama obicno nisu prisutni na koncertima, tako da mi je dosad uspijevalo izbjeci neugodnosti. Veselim se danu kada cu moci razbiti gitaru na pozornici, ali sad ne mogu jer sam siromašna...


NENAD MEDELIC

- Slobodna Dalmacija

Sviram melankolicni folk. Igram se glazbom i nije mi problem krenuti u nekom drugom smjeru. U Rijeci cu sigurno promovirati svoj EP, vjerojatno odsvirati i nove pjesme za koje se nadam da ce ih publika dobro primiti

Splicanka Dunja Ercegovic koja glazbenu karijeru gradi pod umjetnickim imenom Lovely Quinces, mlada je kantautorica ciji su prvi EP »No Room For Us« domaci kriticari opisali samim hvalospjevima. Talentirana glazbenica koja je u rekordnom roku osvojila domacu publiku i medije nakon samo pola godine na sceni odradila je i prvu inozemnu turneju, a sada je na hrvatskoj mini-turneji u sklopu koje ce ove subote održati koncert u rijeckom Klubu.

Za pocetak, možete li nam otkriti nešto više o svome prvom EP-u?

– »No Room For Us« smo snimali tri dana u studiju Funhouse Berka Muratovica. Iako se pet pjesama ne cini mnogo, bilo je iscrpljujuce pogotovo zbog toga što ja imam neki strah od studija. Ne mogu dobiti isti osjecaj kao kad sviram ispred publike, nema tog adrenalina. Srecom bila je odlicna atmosfera i uživala sam radeci s Berkom. EP je na kraju ispao kao nekakva preslika live nastupa jer smo dosta toga ostavili što je jednostavnije moguce. Berko Muratovic je dodao i odsvirao ritmove, dok je Ivan Glasnovic odsvirao dodatne gitare, vrlo minimalisticki. Dobio je naslov po pjesmi koja se nalazi na EP-u, za koju sam mislila da jako lijepo zaokružuje tih pet pjesama. Artwork na coveru je napravio Mišo Komenda.

Igram se glazbom
Kako biste žanrovski opisali svoj stil?

– Kad vidite da cura drži gitaru i povremeno puhne u harmoniku, jedino što se može reci je da svira folk ili americanu, tako je i sa mnom slucaj. Ljudima uglavnom objasnim da je to melankolicni (melankolicni zamijenim nepristojnijim epitetom) folk. Igram se glazbom i nije mi problem krenuti u nekom drugom smjeru, jednog dana bih sigurno voljela (to uvijek kažem) svirati grunge (smijeh).

Tko su vam uzori?

– Uglavnom izvodaci koji su iskreni na pozornici, koji znaju prenijeti poruku vrlo vjerodostojno i ne srame se ogoliti dušu pred publikom. Uglavnom se divim snažnim ženama zbog kojih vrijeme stane kad su na stageu, takvih je jako malo.

Prošlog mjeseca nastupili ste u Becu, Cagliariju, Chicagu, New Yorku, Torontu. Kako su prošli ti nastupi? Kako je uopce došlo do njih?

– Bilo je odlicno za prvi put, na neki nacin bilo je to skupljanje prvog iskustva što se tice inozemnog nastupanja. Sama cinjenica da sam nakon samo 15-ak koncerata ovdje vec imala priliku nastupati u New Yorku, Kanadi, velika je stvar i nisam htjela propustiti takvu priliku. Uglavnom je rijec o manjim festivalima i glazbenim konferencijama, svi oni putem interneta su culi i vidjeli moje materijale i pozvali me.

Izuzetno lijena osoba
Što pripremate za svoj prvi nastup u Rijeci?

– Ja sam izuzetno lijena osoba, u smislu da sam neorganizirana i opcenito nemam plan, no opet sam vrlo ambiciozna (baš cudna kombinacija). Imam neku cudnu filozofiju da se ne smijem previše istrošiti doma prije koncerta, ali kad pitate, u Rijeci cu sigurno promovirati svoj EP, vjerojatno odsvirati i neke nove pjesme za koje se nadam da ce ih publika dobro primiti. Jako se veselim jer dosad nisam svirala u Rijeci.

A kakvi su vam planovi nakon toga? Gdje cete još nastupiti?

– Imam koncert 28. studenoga u Malom pogonu zagrebacke Tvornice, a nakon toga 7. prosinca u Quasimodu u Splitu. Onda cemo vidjeti, za ostale koncerte dogovori su u tijeku. Voljela bih se malo nakon toga prihvatiti fakulteta, otici na pokoje predavanje i podsjetiti se zašto ne volim ici na predavanja itd.

Pripremate li možda i prvi dugosvirajuci materijal? Ako da, kad bi on mogao biti objavljen?

– Ni sama još ne znam što je ispravno, objavljivati materijale u manjem opsegu, EP za EP-jem, ili cekati da se skupi dovoljno za dugosvirajuci album. Puno toga ovisit ce i o tome kako ce mi izgledati koncertne obaveze i kad cemo imati sljedecu vremensku rupu da se posvetimo novom snimanju. A i treba tek ispromovirati »No room for us«...

Uništena magija
Koncertno ste aktivni tek pola godine, a vec ste postigli uspjehe o kojima mnogi mogu samo sanjati. U cemu je, prema vašem mišljenju, tajna vašeg uspjeha?

– Kao što ste rekli, aktivna sam tek pola godine i moram trcati do hvalevrijednog uspjeha. Ja samo sviram gitaru i pjevam, a oko mene je tim ljudi kojima vjerujem i koji se više brinu za taj poslovni dio glazbe. Sigurno ne bi bio ovakav »hype« i bez ljudi koji me podržavaju, slušaju i prate. Jednako tako ništa od ovoga ne bi se dogodilo da se ja jednog dana nisam malo htjela inatiti i da nisam pozvala prijatelja Ivicu Plazonica da me snimi u svom kucnom studiju. Puno je tu faktora o kojima ovisi moj buduci uspjeh (ako ga bude bilo) tako da si ne mogu pripisati sve zasluge.

Buduci da ste nastupali i u Hrvatskoj i u inozemstvu, možete li usporediti domacu i stranu publiku?

– Mislim da je publika uglavnom sv - Novi list

Prijatelju, jesi li cuo za Dunju? Ajde, nemoj biti seljacina, kako to misliš 'Koju Dunju?' pa našu malu, iz Splita, Dunju Ercegovic, jebate. Nisi?A Lovely Quinces? Znaci li što to ime? Opet ništa. Brinem se za tebe, sada ozbiljno.Sjecaš se onog Žura prije nekih sedam mjeseci, prvog Dunjinog samostalnog nastupa? Aha, da, tada si rekao da ne možeš doci jer neki prijatelji grade silos, a imao si i neke kasete za premotavati, ali si me poslije sa zanimanjem slušao kada sam ti na kavi pricao o tome kako nas je iznenadio pun Gric, krcat i kako je bilo fascinantno i skoro nadrealno kada je vecina okupljenih zajedno s mladom damom otpjevala "Wrong House", pjesmu koja je u tom trenutku postojala samo na Youtubeu kao kucna snimka ambicioznog curetka s gitarom. I, da, rekao si mi da pretjerujem kada sam ushiceno govorio o tome kao o trenutku stvaranja povijesti, jednom od onih legendarnih 'sada i ovdje' kakve mnogi pokušavaju umjetno isprovocirati, ali oni se, ti i takvi trenuci, kao za inat dogode baš onda kada ih nitko ne ocekuje i kada se u pocetku cini da ce vecer biti samo još jedan u nizu predvidljivih izlazaka s picem i plesom. Ako imamo srece.Sjecaš se da sam ti rekao da je Dunja tada ubila i da se nisam smijao kada si me pitao 'Koga?' jer sam i dalje bio pod dojmom i uporno sam ponavljao da su pred njom velike stvari, a ti si se blago, dobrodušno izrugivao mojoj zaludenosti i tresao mi svoj cinizam u brk, podsjecao me na to da nismo u Americi i uvjeravao me da osim mene i kruga mojih prijatelja, poznanika i grupice slicnih nam glazbenih ludaka nikoga nije briga što neka curicka s gitarom ima za ponuditi svijetu.Znaš što, prijatelju, te velike stvari o kojima sam ti pricao su došle, evo ih, tu su, na dva klika od tebe. Trebaš se samo usuditi.Kako molim, to je dobro? Nije dobro, jebote, to je odlicno, vrhunski, izvanserijsko. Svjetsko, a naše. Ne, ne, nemoj me prekidati. Slušaj još jednom, od pocetka do kraja. Ajde, redom. "No Room for Us" ti zvuci poznato? To ti je kvaliteta najvecih, vjeruj ti meni. Kažeš, baš ti se svida kako se iz melankolije razvije u bijes? Pa ajde da i od tebe dode neka svrsishodna opservacija. Znaš, to ti je i inace Dunjina najveca kvaliteta, barem ako se mene pita. To kako iz šapta krene u vikanje, to kako krhka djevojcica u trenu postane razjarena žena i to kako je jasno da niti jedno ni drugo nije gluma ili prenemaganje, i jedno i drugo je ona, sto posto ona.Molim? Što kažeš? I ti si to primijetio? Ajde, bravo. Lako je tako. Druga ti se više svida, kažeš? To ti je ona s pocetka, "Wrong House", ona ju je od anonimne studentice pretvorila u Lovely Quinces. Dobra je, da. Nije lako postici prepoznatljivost sa samo jednom pjesmom, ali kada je ovakva pjesma u pitanju, pa jebiga. Nije se moglo izbjeci, kada bolje razmiliš.A "When I'm Gone"? Vec prokušani trikovi? Možda si u pravu, ali hajde slušaj je malo bolje, zaboravi da znaš da je to samo curka iz Splita koja studira u Zadru i tralalala, samo je slušaj, slušaj je kako treperi i slobodno treperi s njom, necu te prozvati pickicom, opusti se. Lako je srati o „vec prokušanim trikovima“ kada se susretneš s necim ovako dobrim.Mene ti recimo ubija "Second Hand Heart". Najbolja pjesma. Najbolja. Pjesma. Ne samo na ovom EP-ju, vec vrlo lako i najbolja pjesma objavljena citave godine. Na svijetu. Sjecam se kada sam je prvi put cuo uživo, kada je svirala prije Kurta Vilea koji me malo zapilio. Možda i zato što je svirao nakon nje koja je ovu pjesmu izvela tako da je sve stalo, ono, ljudi su prestali cavrljati, konobari su se sledili s tim šugavim, razvodnjenim pivama u rukama, a ona je gore na pozornici derala glas i tukla po toj nevinoj gitari ne kao da nema sutra, vec kao da sutra nikada nije ni postojalo, kao da postoji samo jucer i to jucer je užasno sjebano i njoj treba novo srce, pjevala je, prijatelju, kao da joj zaista treba novo srce i vjeruj mi, nema nikoga u publici tko joj u tom casu nije bio spreman ponuditi svoje.I onda kraj s "Mr Lonely Boy", covjece kakav kraj, kakvo zatvaranje albuma. Tu je opet pokazala sve svoje snage, ležerna je, kao, i sve to ide nekako lako, usput, no reci mi kada si zadnji put cuo tako dobru pjesmu i molim, što me pitaš, zašto radijski urednici ovo ne puštaju svaki dan?Zato što su debili, prijatelju, prokleti debili. - Potlista

U trenucima dok ovo pišem, Lovely Quinces odnosno Dunja Ercegovic, sprema se na turneju po SAD-u. Naravno, ne radi se o Carnegiju ili Fillmoreu iako bi, da je danas listopad 1971., LQ tamo nastupala rame uz rame sa Joni, Carole ili Lindom.

EP “No room for us” izdan je u rujnu i predstavlja pocetni zamah talentirane kantautorice Lovely Quinces. U sjajnih pet pjesama upoznajemo tužnu, ekstaticnu, ljubomornu, nadrkanu, napaljenu, zaljubljenu, nostalgicnu Dunju koja se ne libi ogoliti pred slušateljem i uvesti ga u svoj svijet. A sve to kroz zanimljive aranžmane, uz pratnju akusticne gitare i dobro tempirane pratece vokale. Dunjin glas je glumacki ekpresivan, skoro pa možemo zamisliti Zoey Deschanel, samo njenu muzikalniju varijantu.

Kao opci favoriti, same se namecu “Wrong house” i ” Mr lonely boy” koje upadaju na prvo slušanje. Ostalim pjesmama treba dati koju priliku više da bi se zaljepile za uho. Nije sramota napisati da se LQ ukrcala na vlak koji predvode Fleet Foxes, First Aid Kit, Civil Wars i slicni izvodaci, no Dunja je zasjela u vlastiti vagon i, nastavi li ovako, vrlo brzo ce se javiti novi glazbenici inspirirani upravo zvukom Lovely Quinces.

Domaca scena singer-songwritera u sve vecem je zamahu i buja, izmedu ostalog, i zbog “mjera štednje”: puno je jeftinije objesiti gitaru i stati pred mikrofon nego okupiti bend i mjesecima ga uvježbavati. Lovely Quinces izdignula se iznad svih te ovim debitantskim izdanjem postavila ljestvicu vrlo visoko, za neke gotovo i nedostižno.
Sredinom ovog mjeseca nastupit ce u kultnom njuroškom Cafe Wha? Trebam li napisati da su tamo svoje prve korake napravili i Bob Dylan i Bruce Springsteen…?!

Josip Radic - Glazbeni.com.hr

Lovely Quinces - "No room for us"
Autor/ica: Mihael Pinter, dana 10-10-2013 09:18
Ocjena: 8/10


Nije se teško posljednjih nekoliko godina izgubiti u vremenu i prostoru, kada je domaca/regionalna kantautorska scena u pitanju. Puno je autora i autorica, mnogi su slicni, mnogi i nisu, puno je albuma, besplatnih izdanja, puno ih je slicno, puno i nije. I eto, ja se kakti malo „dublje“ bavim citavom tom scenom pa opet i prilikom preuzimanja EP-a „No room for us“, u glavi mi se vrzmalo: „Da, to je ona Irena Žilic, super pjeva cura.....a ne ne ne, možda ipak Dunja Ercegovic, iz Zadra ona djevojka...“.

Nije stvar iskljucivo u muzickim preklapanjima, nego zaista je boom i puno je imena, što može biti i dvosjekli mac kada je širi krug (eventualne) publike u pitanju. Dakle, Lovely Quinces je Dunja Ercegovic, u svoj toj provali autora, tematski muzicki portali su baš nju apostrofirali (uz Ninu Romic) kao perjanicu kantautorskog vala. Spominju se prekooceanske turneje, a prodati Amerima folk/americanu na njihovom terenu nije mala stvar, tako da...valja ovu djevojku uzeti za ozbiljno.



EP „No room for us“, kao pokazni materijal, donosi pet pjesama, sve su otpjevane na engleskom jeziku, a muzicka podloga je minimalisticka, dakle akusticna gitara i minimalni uplivi elektricne gitare i udaraljki, perkusija. Vokalno, Dunja, ne znam kako bi to tocno opisao, možda: suvereno. Što bi reklo snažno, samouvjereno, bogato. Ne tako davno radio sam album od Valerie June, koja ima potporu Dana Auerbacha, bend, svu silu uvjeta na raspolaganju, i onaj soul/blues štih tamnoputih americkih vokalistica. Dojma sam da Dunja u ovoj fazi karijere ne zaostaje previše i, danas/sutra uz pravog producenta i bend, ima prostora, znanja, vještine za nešto više u umjetnickom, ali i komercijalnom smislu. Nemojmo se lagati pa prodavati price kako je uspjeh ostati svoj i drndati akustaru ostatak života pred 15 ljudi u kakvom zadimljenom bircu, komercijalizacija ce uzeti komadic romantizma i autenticnosti, ali ce i donijeti odgovor – ili jesi ili nisi?

A Dunja može, isto kao i Nina Romic, u neko dogledno doba biti endemska pojava na kantautorskjoj sceni kod nas, odnosno, može živjeti od svoga rada, jer ako vrh ledene sante to nije u stanju, onda nek ide sve u.. - Soundguardian

LOVELY QUINCES

No Room For Us (Bandcamp)



Hrvatska kantautorska, mahom akusticarska scena konacno je dobila svoju kraljicu, a s „No Room For Us“ i kljucno izdanje ovdašnjeg ogranka glazbenog ženskog pisma. Dunji Ercegovic, kako glasi pravo ime ove talentirane djevojke, da bi iskazala ono najteže u glazbi, emociju, nije potrebno ništa osim nekoliko akorda na gitari i kristalno cistog glasa koji ce vam istovremeno djelovati carobno i toliko poznato, tajanstveno i potpuno obicno. Pjevanje na engleskom vjerojatno joj nece otvoriti vrata tuzemnog mainstreama, zbog cega je više nego pohvalno što je svoju karijeru od samog pocetka krenula gurati i vani. Konkurencija je tamo puno veca, ali kad cujem „When I'm Gone“, „Wrong House“ i „Second Hand Heart“, ne preostaje mi ništa nego vjerovati da ce svoje mjesto pronaci i na pozornicama londonskih ili njujorških klubova.
9/10
- RTL

Zaista lijepi Quinces

3.10.2013. @ 14:23
Lovely Quinces
No Room For Us
No Room For Us
Datum izdanja: 20.9.2013.
Izdavac: Lovely Quinces BandCamp
Žanr: Folk-Rock
Naša ocjena: Ocjena: 4,5/5
Popis pjesama:

No Room For Us
Wrong House
When I'm Gone
Second Hand Heart
Mr Lonely Boy

Iako u domacoj glazbenoj sceni, a još više u indie dijelu, ne postoji hype ili hrvatski ekvivalent te rijeci, pojavljivanje mlade kantautorice Dunje Ercegovic podiglo je ponešto virtualne prašine.

Formula je možda uobicajena, no rezultat ispada iz okvira klišeja kakav se stvori pred ocima kad cujem 'simpaticna djevojka s gitarom i glasom'.

Njen EP "No Room For Us" izdan pod umjetnickim imenom Lovely Quinces i s nešto dodane instrumentalne podrške što ga cini zvucno bogatijim i efektnijim, no i dalje je dovoljno ogoljen da sve osim dua gitare i vokala odlazi u periferni fokus. Dunjin odabrani jezik je engleski i nema trenutka kad se ne doima dovoljno opuštena i artikulirana da svoje misli otpjeva na jeziku kojoj joj nije materinji.

Prva od pet pjesama ostala mi je najdraža i nakon desetak preslušavanja - nije teško zamisliti da ju pjeva netko poput Zooey Deschanel u kakvom srcedrapajucem indie filmu, a sudeci prema kvaliteti uratka, ne bih cudilo da jednog dana i pogledamo takav fim. Vec nakon nje se gubi vesela poletnost, no ne i sadržaj koji s usamljenih djecaka prelazi na usamljena srca.

"Second Hand Heart" folk i americana utjecaje zapapruje s jezivom kulminacijom pjesme o slomljenom srcu - krik na "Yours" ovdje stoji uz bok smirenom i pomirljivom glasu koji ce nakon urlika reci "I don't care if it’'s a second hand/just make sure that I love again". EP se slicno i nastavlja, dovoljno razlicito da pomiri razna raspoloženja, a opet pitko i fluidno toliko da se pjesme (nakon prve) prakticki prelijevaju jedna u drugu.

EP nije pun tužnih ljubavnih pjesama tako da se kroz dvedesetak minuta protegne cijeli rasponi osjecaja i nakon posljednje pjesme, YouTube uspješnice, "Wrong House" razumijem zašto se o Lovely Quinces toliko prica i zašto ju osim nastupa u inozemstvu zasigurno ceka i svijetla buducnost. - Muzika hr

Iza imena Lovely Quinces krije se mlada Splicanka Dunja Ercegovic koja je krajem 2012. godine zapjevala uz gitaru i to pustila na internet da cuje što ljudi o tome misle. Osim opravdane eksplozije oduševljenja, u svega šest mjeseci, Lovely Quinces je održala 20 koncerata po Hrvatskoj i ovih dana krece na turneju po SAD-u i Kanadi uz usputne koncerte u Italiji i Austriji. Prve reakcije odnosno recenzije sa zapada su fantasticne a i kod kuce sramežljivo stiže priznanje da je rijec o prvoklasnoj kantautorici koja ima sve predispozicije osvojiti svjetsku scenu. Menadžera ima, kontakte ima i što je najvažnije, vraški je talentirana i ima prekrasan glas. Njezin EP 'No room for us' nikoga nece ostaviti ravnodušnim jer su u pitanju stvarno predivne pjesme. Na globalnoj sceni se vec dugo nije pojavila kantautorica koja bi svojim glasom i svojim pjesmama toliko utisnula pecat poput Lovely Dunje. Predivne boje glasa, punog emocija, sa odlicnim izgovorom engleskog jezika, Dunja pjeva pjesme od krvi i mesa u kojima je akusticna gitara tek tu da obogati njezine prekrasne melodije i doda potrebnog ritma. Pri tom su u pitanju aranžmanski skladane pjesme za koje je doista potreban talent i vještina skladati ih na takav nacin kao što to radi ona. Predivnih pet pjesama na EP-u sa kojim bi mogla širom otvoriti vrata svog globalnog uspjeha i vrlo vjerojatno potpisati za neku major kompaniju koji ce od nje stvoriti veliku svjetsku zvijezdu. Samo je pitanje želi li to zaista i napraviti i je li spremna za igru sa velikim igracima. Sve ostalo se nalazi na EP-u 'No room for us'.

Ocjena: 9/10 - T Portal

LOVELY QUINCES - No Room For Us (DIY)

Kontra onima koji s pravom pribavljaju monotoniji domace glazbene scene dolazi od strane novog naraštaja djevojaka s gitarom, medu kojima se isticu imena Irene Žilic i Dunje Ercegovic a ka Lovely Quinces, ciji su debitantski studio materijali plasirani u obliku do it yourself extended playeva od 5 kompozicija. Obje djevojke izvode na tecnom engleskom jeziku, vracajuci pjesme svom domu, minimalistickim i najogoljenijim pristupom, režuci po svojim verzijama ljubavnih uzbudenja ili rezigniranosti. I dok je Ireni pripala lanjska godina, ovu ce bljeskom obilježiti djevojka u ranim dvadesetim ali skladateljski i izvodacki vec toliko zrela da ce kraca promotivna turneja po svijetu koju ce uskoro odraditi biti jedan od onih bljeskova o kojima ce se po medijima više šutjeti nego pricati, medutim uz ovoliko vrhunske proizvode možda je došlo vrijeme skidanja masaka i onih uzdignutih vela po kojima se tuzemnim izvodacima brani ili uzima za minus pjevanje na nematerinjem jeziku. Dunja Ercegovic ce pomirenjem stilistike Emiliane Torrini, akusticnih placnih krikova PJ Harvey i Patti Rothberg samo uz svoju gitaru oduzeti pomalo od svacijeg srca. I kao što s muške testosteronske strane, Damir Avdic reže po Balkanu i materijalistickom svijetu, Dunja dotle posklizuje po osjecajima. I radi to s toliko razoružavajuceg šarma da joj kao zamjerku možete uzeti samo toliko što nastupni album nema još 5, 6 komada kojima bi služila negdašnjeg formu LP-a. Od "Mr. Lonely Boy", preko naslovne i "Second Hand Heart" i "When I`m Gone" do zakljucne "Wrong House" Dunja s lakocom zatvara nastupno poglavlje

Nakon ovakvog albuma svakog iole trezvenijeg slušatelja ostaje se samo pitati, Severina i Rozga, a tko je, zapravo što je to? Prava kraljica i carica hrvatske glazbene scene žive pod imenima Irena Žilic i Dunja Ercegovic.

8/10 - Net.hr

Lovely Quinces - No Room For Us EP (Bandcamp, 2013)
Dunja Ercegovic je najzad izdala EP i vredelo je cekati! Od uvodne No Room For Us koja pocinje kao prvoklasni indie folk pevan ranjivim ženskim vokalom koji se negde oko polovine pesme pretvara u muško ljutito režanje da bi se pred kraj nežni ženski vokal vratio u punom sjaju. Sjajna pesma! Sledi vec poznati underground hit Wrong House, u kome Dunja demonstrira ljubav prema kantriju i glasom i melodijom. Catchy refren nikako ne odmaže pesmi. U When I'm Gone upoznajemo još nekoliko nacina Dunjinog pevanja i kapiramo da je ritam jedna od bitnih karakteristika njene muzike. Ovo nikako nije još jedna singer/songrajterska ploca koja monotonim glasom i standardnim drndanjem akustare svoju misiju uspavljivanja slušaoca izvršava negde na polovini predvidene dužine trajanja numera. Naprotiv, ovo ce vas ako ste pospani probuditi. Second Hand Heart, poznat mi u live verziji ovde dobija na intenzitetu i polako mi postaje jasno da Laura Marling nije prava Dunjina srodna duša, pre je to PJ Harvey (što je još veci kompliment). Mr Lonely Boy koji zatvara album je meni omiljena, možda zato što je nekako vesela, što kod novih os(j)ecajaca nije baš cesto raspoloženje. Tacnije, ona je setno vesela i ima radijski potencijal. Definitivno, moj predlog za novi singl! Kad se sve sabere, veoma zrelo debitantsko ostvarenje nekoga ko ima 19 ili 20 godina, dovoljno raznovrsno da ni u jednom trenutku ne bude dosadno, veoma dobro snimljeno i producirano, bez suvišnih ukrasa koji bi samo ubili energiju koju Dunja emituje, ubedljiva demonstracija glasovnih mogucnosti ali uvek u funkciji pesme, bez nepotrebnih vokalnih egzibicija. Kupite i slušajte! - Serge Stray

LOVELY QUINCES: no room for us EP (LQ, 2013)
Ovih je dana mlada zadranka Dunja Ercegovic aka LOVELY QUINCES digitalno (soundcloud, bandcamp ...) objavila svoj nastupni EP "No Room for Us".
S obzirom da se podigao poprilican hype oko nje pokušao sam nekoliko puta, nažalost neuspješno, (mojom krivnjom - op.a) uhvatiti neki od njezinih nastupa sve do nedavnog gostovanja na Špancirfestu. Ono što me se najviše dojmilo i iznenadilo kod LQ je nevjerojatna autenticnost i iskrenost kod izvodenja svojih pjesama a to nije nimalo mala stvar s obzirom da se radi o vrlo "americkoj" glazbi na granici country-a i americane.
Za razliku od stilski joj srodnih, isforsiranih i eksponiranih CIVIL WARS, koji trenutno haraju americkim top-ljestvicama, LOVELY QUINCES baš tamo gdje treba zazvuci opako ogoljelo i sirovo u pozitivnom smislu.

Ovih 5 pjesama s EP-a "No Room for Us" uspješno je preslikalo atmosferu s live nastupa, s time da su dodane neke efektne "honky tonk" gitare i prateci vokali. Mislim da ni Rick Rubin tu više nebi imao ništa za oduzeti (ili dodati), jer bi se ovaj EP baš trebao svidjeti štovacima Cashovih American Recordingsa. Pjesme poput "Wrong House" ili "Second Hand Heart" su prava lekcija ostalim "curama s gitarama" kako to treba raditi i kako bi to trebalo zvucati i to je, po mom skromnom sudu, sve skupa barem za 5 koplja bolje od "ostalih".
Ovaj mini album je ovog ljeta snimljen u studiju "Funhouse" u Zagrebu a omot je napravio Mišo Komenda. Sve pjesme je napisala Dunja sama a dodatne instrumente su još odsvirali Berko Muratovic i Ivan Glasnovic.
Album ce se moci kupiti i u fizickom obliku na koncertima LOVELY QUINCES kojih je sve više i po Europi a i preko bare. Ocekujem uskoro vidjeti "recku" ovog EP-a i u MOJO-u ili UNCUT-u, što je do sad uspjelo, koliko ja znam, jedino Bambi Molesters i PC&VC. Bravo !
ocjena albuma [1-10]: 9

le figuar de kranque // 25/09/2013 - Terapija

Dunja Ercegovic aka Lovely Quinces ušla je u studio i pri tom nije zaboravila da je kantautorica, nije se pomamila za bendom i 'bogatstvom zvuka', ujedno to je najpametniji potez koji je mogla napraviti na pocetku karijere. 'No Room For Us' zbog toga nimalo ne pati, dapace emocijama tog EP-ja ništa ne stoji na putu.


188

EmailShare
Email


Lovely Quinces 'No Room For Us'
Kad vas netko na prvom nastupu uživo na kojem ga gledate otpuše samo svojim glasom i akusticnom gitarom, taj trenutak se ureže… Posebno kad ste s ‘druge strane’ glazbe, kad ste vidjeli puno njih i kad se protegnu periodi u kojima se ne naježite na dosta toga što se zbiva na pozornicama, kad se javi i misao: „Osjecam li još uvijek glazbu?“ I onda se jedne veceri dogodi taj vjetar…
Tu ugodu je u mom ososbnom slucaju proizvela Dunja Ercegovic aka Lovely Quinces kad smo je proljetos ugostili na Inkubatoru u Tvornici kulture. Kad nije na pozornici Dunja je izuzetno druželjubiva i pricljiva koliko samo Dalmatinka može biti, a opet neumišljena, a time i zanimljiva. Pozornica je za nju transformacija, jedna potpuno nova dimenzija u kojoj više tu osobu s kojom ste netom cavrljali više ne prepoznajete, jer je glazba nagoni da iskazuje potpuno drugu vrstu emocija i komunikacije. Car njene izvedbe leži u oštrim kontrastima izmedu tihog i sjetnog naspram snažnog i glasnog, gotovo borbenog pjevackog stava u kojima ne haje ni za prste kojima udara po žicama gitare. Naravno dovoljno mocnog vokala da izdrži krik i dovoljno sluha da od njega ne napravi grotesku. Svakako ugodaj koji je na x-tu potenciju snažniji od „Wrong House“ dema snimljenog u amaterskim kucnim uvjetima, iako i iz tog snimka prodire Dunjina snaga.
Trenutno se u njenom životu stvari rapidno mijenjaju na bolje. Ugovoreni su koncerti u SAD-u, Kanadi, Italiji, Austriji i nekako je nedvojbeno da ce i tamo na live nastupima oduševiti. Naravno za takve dosege u glazbenom biznisu, bio on diktiran iz neke diskografske kuce ili bio u DIY prici, potrebno je imati bar nekakvo izdanje. Ako ne album, onda EP. Dunja se odlucila na ovo potonje i ušla u Funhouse studio brace Muratovic iz Jinxa.
Studio uvijek posjeduje onu vrstu ‘prokletstva’ da glazbenici u njemu posegnu za ‘šminkom’ i pocnu natrpavati aranžmane pri cemu cesto gube nit zbog koje su i ušli u njega, pa kako se kaže: sve zvuci lijepo i bogato, a ne izlazi ništa, jer je to ‘nešto’ zagušeno nepotrebnim zvukovima. Obzirom na Dunjino studijsko (ne)iskustvo, možda je i postojala opcija da se tako nešto dogodi i prilikom snimanja EP-a „No Room For Us“. No na srecu nije.
Producent Berko Muratovic je ispravno zakljucio kako Lovely Quinces samo treba dobro ozvuciti i da ce sve ostalo ona napraviti sama – onako kako to radi i na koncertima, dok se on poigrao nijansama svjestan da je ‘ono nešto’ uhvaceno tj. snimljeno. Iznimno je hrabro potegnuo potenciometar i pojacao Dunjin glas u prvoj „No Room For Us“, a taj glas vec na pocetku je toliko mocan da se uz ježenje osjeti kako ruši zidove svake prostorije i prije nego li se pjesma zahuktala. Izuzetan glazbeni blitzkrieg nakon kojeg je jasno da Dunja uistinu može probiti i zidove onog našeg skucenog podneblja.
„Wrong House“ u studijskim uvjetima i s iskustvom live izvedbi je tek sad u potpunosti oblikovan i artikuliran. Pad (koji je možda ocekivan) se ne dogada na narednoj „When I’m Gone“, koja je takoder dokaz svjetske kantautorske klase u kojoj je trenutno Lovely Quinces. Posljednje „Second Hand Heart“ „Mr. Lonely Boy“ decentno uvode minimalisticki šuškavi ritma perkusija, kao i jednako takav decentni elektricni slide uvod i solo, ali su i dalje akusticna gitara i glas s prirodnim izgovorom engleskog jezika u prvom planu. Izuzetnim vladanjem country štiha u „Mr. Lonely Boy“ Dunja dokazuje kako ne gubi na uvjerljivosti kad se poigrava i stilovima, dapace, da nekim slucajem zapadne za uho jednom Jacquireu Kingu ili Danger Mouseu lako bi se mogla dogoditi glazbena ljubav na prvo slušanje. Iskreno, držim fige da se tako nešto i dogodi.
Lovely Quinces je s „No Room For Us“ sama perjanica hrvatskog kantautorskog izricaja, koliko god se to možda cinilo nestvarno i samoj akterici – studentici koja je jedne veceri u Zadru zahvaljujuci dosadnom programu domacih televizija pritisnula ‘rec’ i snimila „Wrong House“.
Ocjena: 9/10
(Samizdat, 2013.)
- See more at: http://www.ravnododna.com/lovely-quinces-no-room-for-us-soba-koju-ne-napustate-lako/#sthash.wTagvxH5.dpuf - Ravno do dna